Venecija je bila i ostala prijestonica Mediterana. U tom stjecištu razlika, ovaj grad današnje učmalosti, raskoši i negdašnje slave, odliježe u našem bilu jače od istorije. Samo karneval naslijeđen iz paganskih rituala može nas vratiti pod njeno okrilje a to, bježeći od stanja globalnog sela, želimo. Zato je karneval i poruga malodušnom svijetu.
Venecija, laguna aristokratskog ponosa, osmo čudo svijeta, svetilište hodočasnika, ovih dana izlazi iz maglovite zime i spektakularnim rasipanjem boja započinje svoju tradicionalnu manifestaciju nadaleko čuvenu – karneval! Naslijeđen iz mnogobožačke tradicije, predstavlja najdekadentniji i najerotskiji skup na planeti. Njegovo značenje potiče od italijanskog - carnevale što znači mesojeđe, poklade i razna veselja održana u vremenu od šestog januara do početka Uskršnjeg posta u velelepnom gradu svetog Marka. Na ovom mjestu nalaze se najljepše građevine – Duždeva palata i bazilika posvećena svecu, prokuraturu i toranj.
Koliko li se samo sa ovog najromantičnijeg trga na svijetu na put otisnulo građana, dostojanstvenika, mudrih duždeva, diplomata i ratnika u osvajanja, pomorske bitke, konferencije i avanture i koliko li je samo znamenitih ličnosti – slikara (Kanaleto, Tintoreto, Ticijan), pisaca (Hemingvej, Paund, Brodski), kompozitora (Vivaldi), pustolova (Kazanova) i kurtizana pjesnikinja (Veronika Franko) – sa ove agore pokazalo nedoraslom svijetu šta sve ljudski um, mašta, hrabrost i plemeniti duh mogu da dosegnu.
Karneval predstavlja slobodoumnu maskaradu i odvija se u božanstvenoj atmosferi prepunih trgova i pjaceta, u gondolama i vaporetima, vraćajući nas volšebno u stvarnost negdašnje venecijanske slave i moći kada je pronicljiva politika njegovih otaca i građana stvorila grad republiku. To je omogućilo da Venecija, presvijetla država, upravlja trgovinom u lukama Sredozemlja, a njena pomorska armada kontroliše mnoge luke, ostrva i teritorije, među kojima i cijelu obalu Jadrana.
Istovremeno, Venecija simboliše grad svih južnih gradova u kome svaki njen posjetilac postaje eksponat dok učestvuje u karnevalu, toj šarenoj čipki ove otmjene dame. Bez obzira na sve učestalije vjetrove globalizma, ona se i sada smatra gospodaricom Starog svijeta, bar u svojoj sujeti zaboravljenoj pod staklenim zvonom muzeja, u lapidarijima, našim uspomenama i sanjarenjima. Prekriveni maskama, čudnim obrazinama samoće i oslobođenja duha, pred nama marširaju građani Venecije i turisti kadri da u šetnjama budu dio oniričkog ili neko drugo biće, zamijene svoj karakter, zanimanje, sudbinu i svakodnevicu, postajući velikaši sa krinkama fantastičnog dizajna, likovi iz komedije dell arte – Arlekin, Kolombina i Pantalon, u kostimima sašivenim u specijalizovanim radnjama. Obojenih lica, suptilno mašući, pozivaju nas da se pridružimo na privatnim večernjim zabavama za plemićke porodice i bratstva. Da bi vidjeli karneval, veliki broj turista dolazi iz Francuske, Njemačke i SAD i spremni su da plate veliku svotu novca za unajmljivanje kostima.
Prošlogodišnji karneval bio je izuzetno šarolik i posvećen venecijanskom Putu svile koji podsjeća na otvorenost grada prema Istoku i njegovog nenadmašnog putnika Marka Pola. Iako karneval ovog puta nije tako veličanstven kao prethodnih decenija zbog manjka sredstava i geopolitičke situacije u svijetu, događaji provokativnog sadržaja, kao Ljubavne scene, obećavaju jedinstveni ugođaj pod nebesima ovog svetog, vodenolikog grada, uz neizbježnu muziku, plesove i nimalo bezopasne igre iz 18. vijeka.
Venecija, najrazigraniji i najprazničniji grad, nudi karnevalom praznik za oči i prosvjetljava dušu. U luci krilatog lava sa knjigom nema iznenađenja i ništa nije nemoguće zato što postajemo glumci jednog grandioznog pozorišta na vodi sa svojim krinolinama. Nigdje, kao što je to ovdje, ne možemo se odvažiti da budemo željena ličnost – kralj, principesa, papa, gondolijer, kontesa, pajac, vlastelin, domaćica sa viklerima, cirkusant, grof Drakula, Posejdon sa trozupcem, Cezar, najveći fudbaler Napolija i svijeta Dijego Armando Maradona, Karlo V, Tina Tarner, Sofija Loren...
Za one kojima nedostaje smisla za raskošno prerušavanje, tu su postavljeni mali ateljei sa majstorima. Oni za sitne pare čine da budemo dio čarolije. Dok sam se ka trgu, u odijelu plemića, probijao kroz oduševljenu masu i likove poznate iz bajki, religije, nautike i književnosti, stavio sam periku i perjanicu i tako postao sagovornik postvarenog mita. Iz takve se fešte više nijesam vraćao kući. Svjestan sam da bi mi, zbog neizrecivog ludila karnevala i njegove đavolske ljepote, više pristajala kapa od lovora ili neka plavetna sa zvončićima.
Naslovna slika Veduta del Palazzo Ducale, Canaletto
Slika u tekstu Venetian Revellers, Niclauss Kippell
Slika u tekstu Venetian Revellers, Niclauss Kippell
